Rajčica – povrće (ili voće?) koje je toliko važno da ima svoj muzej

Porijeklo rajčice

Divlja rajčica ili Solanum racemigerum, potječe iz Južne Amerike. Zatim je stigla u srednju Ameriku gdje su je počeli uzgajati Maye koji su razvili puno veći plod od ovoga kojeg poznajemo danas. Potom su je preuzeli Azteci koji su je uzgajali u južnim dijelovima Meksika. 

Iz Meksika, sjeme rajčice stiglo je u Španjolsku – donijeli su ga misionari koji su od domorodaca posudili naziv tomatl te su novo povrće nazvali - tomate. Rječnici bilježe da je riječ tomate u španjolskom jeziku po prvi put spomenuta 1532.

Nova hrana iz novog svijeta 

Susret Starog i Novog svijeta bila je prilika za fantastične razmjene na području ljudske prehrane. Zajedno s rajčicom, u Europu je stigao kukuruz, ljuta papričica te druge vrste paprike, manioka, grah, kikiriki, krumpir i batat, neke varijante tikve, suncokret, ananas i drugo tropsko voće poput avokada i papaye, zatim kakao, vanilija, puretina i duhan. 

Rajčica se u Europi pojavila u prvoj polovici 16. stoljeća. U Španjolskoj isprva nije dočekana s odobravanjem. Koristili su je uglavnom kao ukrasnu biljku te za učenje biologije. Italija je bila druga europska zemlja koja je upoznala rajčicu, a prva talijanska regija u koju je stigla nova biljka bila je, pogađate – Sicilija. A upravo iz tog dijela Italije potječu i najstariji talijanski recepti na bazi rajčice, naročito umaci te suhi konzervirani pripravci. 

Službena povijest rajčice u Italiji započinje 31. listopada 1548. u Pisi, kada je Cosimo de Medici, firentinski bankar, na dar dobio košaru rajčica iz Sardinije. Vjeruje se da je rajčica tada doputovala i do Genove, a zatim preko Piacenze do Parme, Milana, Novare i Torina.

Širenje rajčice u Italiji bilo je dosta sporo: početno nepovjerenje prema novoj namirnici koju u to doba nisu mogli spojiti ni sa jednim postojećim jelom, ograničilo je njezin gastronomski potencijal. Tek u 18. stoljeću započela je era eksperimentiranja s hranom koja je bila silan okidač za njezinu popularnost u 19. stoljeću. Srećom po sve ljubitelje ovog crvenog rajskog ploda, taj se proces više nikada nije zaustavio. 

Rajčica danas u Italiji uživa počasno mjesto u gastronomskom svijetu, ali i u cjelokupnoj kulturi te zemlje pa tako ima i svoj muzej. Riječ je o etnografskom muzeju koji se nalazi u mjestu Corte di Giarola, u blizini Parme, gradu koji je povijesno posvećen proizvodnji i preradi rajčice. Zanimljivo je da ovaj muzej prostor dijeli s Muzejom tjestenine.

Focaccia s rajčicama i maslinama - RECEPT pronađite ovdje